U Srbiji je trenutno pod zaštitom 6,4 odsto njenih prirodnih područja: u nacionalnim parkovima, rezervatima, parkovima prirode. To je, sa oko 600 zaštićenih zona, tek nešto više od polovine prostora koji, kako strategije razvoja nalažu, kod nas treba zaštititi. Najmanje 11 odsto teritorije valja obuhvatiti zaštitom. Takvi su i standardi koje je uspostavila EU – minimum deset odsto.
Cilj zaštite prirodnih dobara od nacionalnog značaja, kažu stručnjaci, nije konzervacija, već usklađeni, održivi razvoj tog područja. A njome je uvek obuhvaćena i privatna i državna svojina, s tim što u zaštićenom području pravo privatne svojine ostaje zagarantovano, niko ga ne oduzima. Zaštita ostavlja gazdu na njegovom prostoru, ali mu, praktično, daje staratelja.
Inače, oko 20 studija Zavoda za zaštitu prirode Srbije i po nekoliko godina čeka na “zeleno svetlo” nadležnih ministarstava. U međuvremenu, mnoga područja za koja Zavod za zaštitu prirode da svoje stručno mišljenje i izradi studije doživljavaju ozbiljnu degradaciju, pa je slika stanja na terenu drugačija od one od pre nekoliko godina. Mnoga od tih područja, ozbiljno su napadnuta divljom gradnjom, ili su u pitanju neki drugi problemi.
