U Hramu Vaskrsenja u Valjevu ovog prepodneva sahranjen je Episkop valjevski Milutin. Činu sahrane prisustvovalo je samo nekoliko sveštenika dok gradjanima zabog zabrane okupljanja nije bilo dozvoljeno da udju u Hram. Oni su liturgiju i opelo mogli napolju da čuju preko zvučnika koji su bili postavljeni.

Vladika Milutin danas je sahranjen bez prisustva vernika, ali i brojnog sveštenstva , tako da se može reći da je Vladika otišao onako kako je živeo, tiho i nenametlljivo.

Samom činu ukopa prisustvovalo je nekoliko odabranih sveštenika medju kojima i Vladika Stefan.

 “U ime patrijarha srpskog I svetog Sinoda SPC danas se opraštamo od našeg Vladike Milutina, Vladike čiji je život podsećao na život bogougodnika u prvim vekovima hrišćanstva. Jer kao dete je otišao u manastir sa 13 godina kao otac Antonije Pustinjski I Sveti Justin Ćelijski. Na tom putu je mnogo učinio I za pretke I za potomstvo. Novoobnovljenu Eparhiju valjevsku je preporodio zajedno sa sveštenstvom , monaštvom I pobožnim narodom ovoga kraja. Danas on odlazi Bogu na istinu kao nekada ubogi Lazar , a znamo I verujemo da ga gore dočekuju horovi nebeske Srbije , one Srbije o kojoj je pevao Sveti Vladika Nikolaj Velimirović”, rekao je na sahrani valjevskog Vladike, Vladika Stefan.

Monaško opelo je nakon Liturgije služio Episkop mohački Isihije, vikar Episkopa bačkog Irineja.

Povodom upokojenja Njegovog Preosveštenstva Episkopa valjevskog g. Milutina, Njegovo Preosveštenstvo Episkop australijsko-novozelandski Siluan,  uputio je izraze najiskrenijeg i najdubljeg saučešća sveštenstvu i vernom narodu bogomspasavane Eparhije valjevske.

Opraštajući se od svog duhovnog oca, Vladika Siluan je rekao da je Episkop Milutin „kao seme koje treba da se preda zemlji da bi se projavilo Vaskrsenje“, ali i da mnogi nakon njegovog usnuća postaju svesni da su živeli sa čovekom Božjim, tajnom koja sada jasnije progovara. „Vladika nam je bio veliki oslonac, Sunce koje nas ukrepljuje. Živeo je skromno, jednostavno, umnožavao je milosrđe. Pravi srpski domaćin koji je voleo celokupnu Božju tvorevinu“, delić je pogrebnog slova Vladike Siluana. Vladika Milutin je duboko zamišljen nad tajnom smrti. Potresno je doživljavao iskušenja. Bio je obdaren darom graditeljstva. Njegove besede su uteha za mnoge. „Imao je težak i trnovit put i pretrpeo je više udaraca i rana“, zaključio je svoje potresno slovo Episkop Siluan koji moli za oproštaj što nije u mogućnosti da isprati svog voljenog Vladiku.

Zbog zabrane okupljanja na paltou ispred Hrama bilo je pristno dvadesetak vernika koji su stajali na preporučenoj udaljenosti, a sam čin opela I liturgije mogli su da čuju preko zvučnika koji su bili postavljeni.

Od trenutka smrti Vladike Milutina u brojnim crkvama širom Srbije, ali I na drugim kontinentima služeni su pomeni počivšem Episkopu valjevskom.

Prikaži još ovjava iz Društvo

Оstаvitе оdgоvоr

Vаšа аdrеsа е-pоštе nеćе biti оbјаvljеnа.

Pročitajte još

Diplomirani elektroinženjer automatike

Preduzeću Enel doo Valjevo potreban: Diplomirani elektroinženjer automatike – sa ili…