Prvi smo ili drugi u svetu po broju pušača, što zavisi od toga da li odgovarajuće državne institucije koriste sopstvene rezultate parcijalnih istraživanja ili informacije američkog nedeljnika “Tajm”. Svejedno, za sada mlake kampanje protiv cigareta traju i, kažu, trajaće dugo.
Kako pušenje nije zabranjeno ni u jednoj od naših zdravstvenih ustanova, nije teško pretpostaviti da, po zakonu verovatnoće, od čuvenih 4 000 štetnih materija u duvanskom dimu bar jedna proklizi do bolesnika.
U zemlji u kojoj svaki drugi muškarac i svaka treća žena puše – s tendencijom ubrzanja ka neslavnom tronu – moralo bi se otići dalje od uličnog oglašavanja nimalo autoritativnom na bilbordima. Možda bi, ipak, efektnije bilo staviti na bilbord sliku bolesnih pluća, sliku koju razvijena Evropa planira da stavi na svaku paklicu? Kod nas su u kampanji angažovani stručnjaci, koji pak, smatraju da agresivne kampanje daju kratkoročni efekat, te da je metoda dosadnog kljucanja u glavu bolja ako se ima u vidu stara i duboko ukorenjena kultura po kojoj je pušenje prihvatljivo, uobičajeno i bezopasno.

Prema podacima KCS-a, u Srbiji puši tri i po miliona stanovnika, dok istraživanja Instituta “Batut” pokazuju da postotak ide i do 60 odsto odraslih. Puši i 30 odsto mlađih od 15 godina. Zapravo, po broju pušača od 11 do 15 godina prvi smo u Evropi, podaci su UNICEF-a (veruje se da je prebacivanje težišta na problem narkomanije donekle zamaglilo cigaretu kao, takođe, vrstu droge). Dalje, svakog dana ode po 73 miliona cigareta, što za posledicu ima i 22 tone opušaka u okolini.
Kod nas se puši u školama, zdravstvenim ustanovama, bioskopu , na stanici, na ulici, na radnim mestima. Puše i trudnice.Nepušači gube.
Duvan se gaji, neguje, grade se fabrike, prodaje se slobodno i svugde. Veruje se da je lakše rastaviti supružnike nego pušača od “najboljeg prijatelja”. Veruje se i da svega 10 odsto zavisnika ne bi moglo da ostavi duvan i to mahom zato što je reč o procenjenoj populaciji “tipski teških ljudi”. Jednako je teško ostaviti duvan pacijentu s ličnim problemima, ili ako je psihijatrijski slučaj . A najteži izazov je objasniti Srbima sklonim fatalizmu da i “sudnji dan” može brže da se dozove u goste.
Kod nas se dnevno proizvode 50 i kusur tona cigareta, što u evrima iznosi – više od tri miliona. Država uzima 25 posto. S druge strane, pušači strahovito opterećuju zdravstvene fondove, više koriste lekove, bolničke postelje, ranije odlaze u penziju.
Nažalost, duvanska industrija je moćna, proizvodi se, prevozi, prodaje i oporezuje, kod nas i švercuje. I u svetu se gomilaju antizakoni, takse povećavaju, ali se proizvodnja ne smanjuje. Proizvođači su čak pronašli novu “doskočicu”: ubacivanjem dodatnih količina amonijaka, tzv. hormon sreće brže se kreće kroz organizam, te osećaj zadovoljstva stiže za dve, tri sekunde, umesto nekadašnjih sedam (zato je ranije cigarete moglo odmah da ostavi oko 15 odsto pušača, a danas jedva tri odsto). Reklamiranje je bezočno. Naš krajnji, dosadašnji domet je sledeći: Nacionalni komitet za borbu protiv pušenja uspeo je maja 2001. (povodom 31. maja, Svetskog dana borbe protiv pušenja) na samo mesec dana da izdejstvuje uklanjanje reklamnih bilborda. U junu su odmah vraćeni.
Po nekadašnjem saveznom zakonu, reklamiranje je odavno zabranjeno, ali inspekcija nikada nije radila svoj posao.U pripremi je usvajanje Zakona o reklamiranju i oglašavanju. Predviđena je zabrana reklamiranja u sredstvima javnog informisanja i zabranu bilborda koji se nalaze u krugu manjem od 150 metara od škola i bolnica (ostali će, za utehu, morati da sadrže upozorenje o štetnosti duvana).
Između evropskog i američkog modela kampanje protiv pušenja, radije se bira evropski koji je, primetićemo, vidno neuspešniji. Nacionalne kampanje morale bi da traju duže, bar deset godina i da se ne zaboravi da “naš narod ne voli naredbu” pa treba forsirati zdravstveno-vaspitni rad.
Ministarstvo je postavilo ambiciozan cilj: da do 2015. godine 80 odsto Srbije čine nepušači. Što pre će, nadamo se, biti i urađeni detaljni podaci o našem pušačkom telu, pošto se svakako dramatični podaci razlikuju od institucije do institucije. To što smo drugi posle Turske, ili prvi u svetu, računajući veličinu teritorije, ne menja mnogo problem. Jedino što “prvi smo” bolje zvuči. I strašnije.
Bilo kako bilo, tvrde da nas očekuje formulisanje nacionalnog plana borbe protiv pušenja, oštrije kazne za pušenje na nedozvoljenim mestima, čišćenje državnih organa od cigareta i, još je bitnije, čišćenje zdravstvenih institucija od cigareta. Onda će, valjda, stići i dugoočekivani nacionalni, nikad urađeni podaci o broju i razvrstavanju pušača po polu, starosti i ostalom i, zatim, poređenje s drugim zemljama. Da ne prepisujemo više iz Tajma.

olu, starosti i ostalom i, zatim, poređenje s drugim zemljama. Da ne prepisujemo više iz Tajma.

@@@

Prikaži još ovjava iz Razno

Оstаvitе оdgоvоr

Vаšа аdrеsа е-pоštе nеćе biti оbјаvljеnа.

Pročitajte još

TA „Vaskršnji susreti planinara Srbije“

Prema kalendaru akcija PS Srbije PSD „Magleš “ iz Valjeva Vas poziva na Tradicionalnu akci…