1918 – U Beogradu je proglašena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, s princem Aleksandrom I Karađorđevićem kao regentom i Beogradom kao prestonicom.
Još pre nego što je zvanično nastala, prva Jugoslavija, odnosno kako se u početku zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, imala je podužu istoriju zajedničkih priprema, koje su se naročito ubrzale u toku Prvog svetskog rata. Narodna skupština Kraljevine Srbije je 7. decembra 1914. u Nišu, dakle već u prvoj godini rata, proklamovala da je njen osnovni ratni cilj borba “za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca”. Taj svoj cilj Narodna skupština Srbije potvrdila je, takođe u Nišu, 23. avgusta 1915, kada je ponovila svoju rešenost “za oslobođenje i ujedinjenje srpsko-hrvatsko-slovenačkog naroda”. Uporedo s tim, i političari izbegli iz Austro-Ugarske formirali su, 30. aprila 1915, u Parizu, Jugoslavenski odbor koji je kasnije prešao u London. Oni su prilikom osnivanja istakli da “Jugoslavenski narodi, koje historija poznaje pod imenom Srba, Hrvata i Slovenaca, jedan su isti narod ujedinjujući sve uvjete da postanu jedna narodna nezavisna država”.
Bez obzira na ovako složen i povoljan početak, ideja zajedničke države doživljavala je u toku rata različita iskušenja, naročito kada je vlada Nikole Pašića, sredinom 1916, stala da insistira na drugačijem državnom programu za jugoslovenske zemlje. Umesto ujedinjenja svih jugoslovenskih zemalja, Pašićeva vlada je tada tražila da se Kraljevina Srbija proširi tako što bi obuhvatila Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, južnu Dalmaciju, Vojvodinu i Srem. Posle raznih peripetija, u kojima su i međunarodne okolnosti imale i te kako svoj uticaj, 1917. ponovo dolazi do približavanja stavova srpske vlade i Jugoslavenskog odbora, pa su njihovi međusobni razgovori završeni uz punu saglasnost na konferenciji na Krfu juna te iste godine. Krfska deklaracija doneta 20. juna prvi je državnopravni akt o zajedničkoj želji da se ostvari ujedinjenje svih jugoslovenskih zemalja u novu zajedničku državu. U Deklaraciji je čak određeno i ime nove države: “Država ova zvat će se: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a vladalac: Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca”.
Poneti entuzijazmom, potpisnici Deklaracije kao da su prenebregli činjenicu da će nova država obuhvatiti različite narode, drugačijih kultura i tradicija i različitih državno-pravnih istorija. Malo je ko pomišljao na brigu da se tolerantno odneguju i približe posebnosti, a većina je optimistički verovala da će se samim aktom ujedinjenja postići željeni stepen nacionalnog i državnog integriteta. Seme međusobnog razdora dalo je svoje gorke plodove još prilikom prvog pokušaja ustavnog normiranja nove države.
Vidovdanskim ustavom iz1921 prestala je privremenost državnog uređenja proklamovanog prvodecembarskim aktom (1918) o ujedinjenju, a država Srba, Hrvata i Slovenaca određena je kao ustavna i parlamentarna monarhija pod imenom Kraljevina Jugoslavija.

Slovenaca određena je kao ustavna i parlamentarna monarhija pod imenom Kraljevina Jugoslavija.

@@@

Prikaži još ovjava iz Razno

Оstаvitе оdgоvоr

Vаšа аdrеsа е-pоštе nеćе biti оbјаvljеnа.

Pročitajte još

TA „Vaskršnji susreti planinara Srbije“

Prema kalendaru akcija PS Srbije PSD „Magleš “ iz Valjeva Vas poziva na Tradicionalnu akci…